Eksperimentalne metode

Analiza stanja naprezanja i

deformacija

1
2
 1. Analiti ke metode
• Analiti ke metode
deformacija koristimo pri analizi naprezanja
samo najjednostavnijih problema – ravni štap
konstantnog popre nog presjeka.
• Morali smo uvoditi pretpostavke o na inu
deformiranja i raspodjeli naprezanja.
• Rješavanje ravninskih i prostornih problema,
temelji se na rješavanju diferencijalnih
jednadžbi.
• Veliki broj kompleksnih problema ne može
riješiti analiti ki.

3
Kružni otvor – Kirschovo rješenje:
Polarni koordinatni sustav

pv a2 4a 2 3a 4
σr = 1 − 2 + 1 − 2 + 4 ⋅ cos 2ϑ
2 r r r

pv a2 3a 4
σt = 1 + 2 + 1 + 4 ⋅ cos 2ϑ
2 r r
pv 2a 2 3a 4
τ rt = 1 + 2 − 4 ⋅ sin 2ϑ
2 r r

4
 Elipti ni otvor
Theodor Poeschl

• Funkcija naprezanja:

Φ=
(
p ⋅ a 2 − b2 ){ }
sh2ξ − cos 2α ⋅ e − 2(ξ −ξ 0 ) − 2(ch2ξ + cos 2α ) ⋅ ξ + [ch2(ξ − ξ 0 ) − 1] ⋅ e 2ξ 0 ⋅ cos 2(η − α )
8

• Maxwelova diferencijalna jednadžba:

4
∇ Φ=0
• Rubni uvjeti:
ξ = ξ0 σ ξξ = 0 σ ξη = 0
ξ =∞ σ y = ph σ z = pv 5
 1 ∂ 2 Φ 1 ∂h ∂Φ 1 ∂h ∂Φ
• Naprezanje: σ ξξ = 2
h ∂η 2
+ 3 − 3
h ∂ξ ∂ξ h ∂η ∂η
2 pc 2 2ξ0 sh 2ξ
σ ξξ = 2 ⋅ ⋅ e ⋅ [1 − ch 2(ξ − ξ 0 )]⋅ cos 2(η − α ) + ⋅
(
c ch 2ξ − cos 2η ) 2 ch 2ξ − cos 2η
- 2 (ξ - ξ 0 )
4 c 2 pc 2 ch2ξ + cos2α ⋅ e − cos 2α − ch 2ξ +
⋅ ⋅ ⋅ ⋅ −
c3 2(ch 2ξ − cos 2η)
3 2 4 + sh 2(ξ − ξ 0 ) ⋅ e cos 2(η − α )
2ξ0

c 2 pc 2 4 sin 2ξ
− ⋅ ⋅ ⋅ ⋅ e 2ξ0 ⋅ [1 − ch 2(ξ − ξ 0 )]⋅
2 4 c3 2(ch 2ξ − cos 2η)3 ch 2ξ − cos 2η
⋅ sin 2(η − α )

1 ∂ 2 Φ 1 ∂h ∂Φ 1 ∂h ∂Φ
σ ηη = 2 − 3 + 3
h ∂ξ 2
h ∂ξ ∂ξ h ∂η ∂η
1 ∂ 2Φ 1 ∂h ∂Φ 1 ∂h ∂Φ
τ ξη = 2 + 3 + 3
h ∂ξ ∂η h ∂η ∂ξ h ∂ξ ∂η
6
 1 ∂ 2 Φ 1 ∂h ∂Φ 1 ∂h ∂Φ
Naprezanje: σ ηη = 2 − 3 + 3
h ∂ξ 2
h ∂ξ ∂ξ h ∂η ∂η

σηη = 2
2
⋅
c (ch 2ξ − cos 2η) 2
pc 2 2ξ0
{
⋅ e ⋅ sh2ξ + cos2α ⋅ e-2(ξ-ξ0 ) + ch 2(ξ − ξ 0 ) ⋅ e 2ξ0 cos 2(η − α ) − }
1 c 2 pc 2 ⋅ sh 2ξ ch2ξ + cos2α ⋅ e -2(ξ-ξ0 ) − ch 2ξ 0 −
− ⋅ ⋅
c3 2(ch 2ξ − cos 2η)
3 2 ch 2ξ − cos 2η − cos 2ξ + sh 2(ξ − ξ 0 ) ⋅ e 2ξ0 cos 2(η − α )
4 c 2 sin2η pc 2 2ξ0
+ ⋅ ⋅ ⋅ ⋅ e [1 - ch2(ξ - ξ 0 )] ⋅ sin2(η - α )
c3 2(ch 2ξ − cos 2η) 2 ch2ξ - cos2η 4
3

7
 1 ∂ 2Φ 1 ∂h ∂Φ 1 ∂h ∂Φ
• Naprezanje: τ ξη = 2 + 3 + 3
h ∂ξ ∂η h ∂η ∂ξ h ∂ξ ∂η

2 pc 2 2 ξ0 4 c 2 pc 2
τξη = 2 ⋅ ⋅ e sin 2(η − α ) ⋅ sh 2(ξ − ξ 0 ) + ⋅ ⋅
c (ch 2ξ − cos 2η) 2 c 2(ch 2ξ − cos 2η)
3 3 2 4
sin 2η
ch 2ξ − cos 2η
{ }
⋅ ch2ξ + cos2α ⋅ e -2(ξ-ξ0 ) − ch 2ξ 0 + cos 2α + sh 2(ξ − ξ0 ) ⋅ e 2 ξ0 cos 2(η − α ) +

4 c 2 pc 2 sh 2ξ
+ ⋅ ⋅ ⋅ ⋅ e 2 ξ0 [1 − ch 2(ξ − ξ 0 )]⋅ sin 2(η − α )
c3 2(ch 2ξ − cos 2η)3 2 4 ch 2ξ − cos 2η

8
 2. Numeri ke metode
• Numeri ke metode koristimo za rješavanje
vrlo složenih problema.
• Razlikujemo slijede e numeri ke metode:
a) metoda kona nih razlika MKR,
b) metodu kona nih elemenata MKE i
c) metodu rubnih elemenata MRE.

9
Primjena numeri kih metoda temelje se na diskretizaciji
ravninskog/prostornog problema.

Sustav diferencijalnih jednadžbi zamjenjuju se sustavom

algebarskih jednadžbi što iziskuje uporabu ra unala
velikih kapacitete.

10
MKE MRE

11
 3. Eksperimentalne metode
Važnije eksperimentalne metode su:
• fotoelasticimetrija
• tenzometrija
• metoda krhkih lakova
• opti ke metode: holografija,interferometrija ..
• metoda analogije
• metoda akusti ke emisije
• metoda rendgenskog zra enja.
12
 Povijesni razvoj teorije savijanja štapova
Konzola:

MA MA F⋅l
σ ekst = = 2
= 6⋅ 2
Wy b ⋅ h b⋅h
6 13
a) Galileo Galilei (1638.) – eksperimentalno nije
potvr eno

• Pretpostavio je
jednoliku
raspodjelu
vla nih
naprezanja po
visini presjeka
MA = 0 MA = F ⋅ l
h
F ⋅ l − F1 ⋅ = 0 F1 = σ maks ⋅ b ⋅ h
2
F⋅l MA
σ maks = 2 2
=
b⋅h b ⋅ h2
14
2
b) Mariotte (1690.) - eksperimentalno nije potvr eno
• Pretpostavio je
trokutnu
raspodjelu
vla nih
naprezanja po
visini presjeka
MA = 0 MA = F ⋅ l
2⋅h 1
F ⋅ l − F1 ⋅ =0 F1 = σ maks ⋅ b ⋅ h
3 2
F⋅l MA
σ maks = 3 2
=
b⋅h b ⋅ h2
3 15
 c) Coulomb ( 1773.)
• Pretpostavio je da
se u presjeku štapa
javljaju i vla na i
tla na naprezanja.

MA = 0 MA = F ⋅ l
2⋅h 1
F ⋅ l − F1 ⋅ =0 F1 = F2 = σ maks ⋅ b ⋅ h
3 4
F⋅l MA MA
σ maks = 6 2
= 2
=
b⋅h b⋅h Wy
6 16
• Neke od metoda primjenjuju se na modelima jer
su pogodne za laboratorijska ispitivanja, dok se
druge primjenjuju na izvedenim konstrukcijama
na terenu.

• Naprezanja i deformacije ne možemo mjeriti.

• Umjesto njih mjerimo:

a) promjenu indeksa loma - fotoelasticimetrija ili
b) promjenu elektri nog otpora – tenzometrija.
• koje ovise o naprezanju, odnosno o deformaciji,
pa zatim ra unski dolazimo do veli ine
naprezanja i deformacija.
17
• O promjeni indeksa loma ovise naprezanja
kod fotoelasticimetrije, a do njih dolazimo
zatim ra unskim putem.

• O promjeni elektri nog otpora kod

tenzometrije ovise deformacije, a do
veli ine deformacija dolazimo ra unski.

• Fotoelasticimetrija – opti ka metoda

• Tenzometrija – elektri na metoda

18
 a) Fotoelasticimetrija
• Fotoelasticimetrija je opti ka metoda za
odre ivanje naprezanja u tehni kim
konstrukcijama, osnovana na injenici
da neki prozirni materijali u
napregnutom stanju postaju dvolomni.
• Vrijednost dvoloma ovisi o iznosu i
rasporedu naprezanja.
• Ispitivanja se obavljaju u polariskopu
pomo u polariziranog svjetla.
19
Polariskopi:
1. Polarizator (P)
2. Model
3. Analizator (A)

1. Polarizator (P)
2. etvrtvalna plo a
3. Model
4. etvrtvalna plo a
5. Analizator (A)20
 Prirodno svijetlo
• Svijetlo je vidljivi dio elektromagnetskog
zra enja.
• Dnevno, bijelo ili polikromatsko svijetlo
sadrži valove razli itih valnih duljina:

21
 Polaroidni filtar
Polaroidni filtar je opti ki element koji ima
svojstvo da nepolarizirano svjetlo pretvara u
polarizirano:
a) ravninski polarizirano - vrhovi svjetla
opisuju sinusoidu i leže u jednoj ravnini
b) kružno polarizirano - vrhovi
svjetla opisuju kružnu zavojnicu

• Polarizator (P)
• Analizator (A) 22
 Nepolarizirano svjetlo – titra u svim smjerovima
okomito na smjer širenja.

a) Ravninski polarizirano svjetlo

b) Kružno polarizirano svjetlo

E – vektor svjetla
23
 Lom svijetla
Svjetlo kao i svi elektromagnetski valovi širi se kroz vakuum
brzinom c = 300 000 km/s.
U guš em sredstvu (voda, staklo) - opti ki izotropnom
materijalu - val se širi sporije, brzinom v :

c
v= n − indeks loma
n
Zakon loma svjetlosti :
sin α
n=
sin γ
24
 b) Dvolomni – anizotropni materijal
• Kod opti ki anizotropnih - dvolomnih
materijala pri upadu svaka zraka se
rastavlja u dvije okomite
ravninski polarizirane komponente:
– spora zraka (kut γ1 –
ordinarna zraka) i
– brza zraka (kut γ2 –
ekstraordinarna zraka).

25
 γ1 < γ 2
c c c
sin γ1 < sin γ 2 v1 = = = ⋅ sin γ1
n1 sin α sin α
sin γ1
c c c
v2 = = = ⋅ sin γ 2
n 2 sin α sin α
sin γ 2

v1 < v 2

Jedan od smjerova (γi) identi an

je sa smjerom opti ke osi
dvolomnog materijala.
26
Zaostajanje ili retardacija R spore komponente u odnosu
na brzu iznosi:
R = h ⋅ (n1 − n 2 )
i može se mijenjati promjenom debljine plo e h.

Plo a koja ima takvu debljinu h da se dvije komponente na

λ/4) je
izlazu iz nje u fazi razlikuju za ¼ valne duljine (R=λ
tzv. etvrtvalna plo a (samo za monokromatsko svijetlo).
27
Zaostajanje ili retardacija R proporcionalna je razlici
glavnih naprezanja:

R = C σ ⋅ (σ1 − σ 2 ) ⋅ h
Cσ – opti ka konstanta naprezanja
h - debljine plo e modela 28
Izokrome su linije istih boja.
Jednadžba izokrome:

N ⋅ fσ
σ1 − σ 2 =
h

• N – red izokrome

λ
• fσ – fotoelasti na konstanta naprezanja f σ =
Cσ
29
 Prosta greda:
Sila F u polovini raspona

Dvije sile F na jednakom razmaku od

oslonaca A i B –slu aj istog savijanja

30
31
 b) Tenzometrija
Produljenje ∆l neke duljine l možemo mjeriti:

a) direktno mehani ki ili

b) indirektno mjerenjem neke druge veli ine.

32
 b) Tenzometrija
Razlikujemo slijede e tipove
tenzometara:
• mehani ke
• elektri ne: elektrootporni ke
elektrokapacitivne
elektroinduktivne
• akusti ke
• opti ke.
33
• Kod tenzometrije mjeri se produljenje ∆l
izme u dviju to aka A i B koje su prije
deformiranja bile udaljene za iznos l.

• Mjera i deformacija – tenzometri mjere

zapravo srednju deformaciju koja je dana
izrazom:
∆l
ε=
l
34
 Elektri ni tenzometri
• Uobi ajena je upotreba elektri nih
tenzometara u slu ajevima koncentracije
naprezanja t.j. u podru jima naglih promjena
naprezanja i deformacija.
• Razlikujemo:
elektrootporni ke
elektrokapacitivne

elektroinduktivne tenzometre. 35
• Žica se namota u obliku mrežice, koja se
lijepi izme u dva tanka papira koji služe
kao izolatori.

• Takvi folijski tenzometri zalijepe se na

površinu neoptere ene konstrukcije.

• Optere ena konstrukcija e se

deformirati pa e deformacije žice biti
jednake deformaciji površine na koju je 36
žica zalijepljena.
 Elektrootporni ki tenzometri
• Kod elektrootporni kih tenzometara mjeri se
promjena elektri nog otpora žice ∆R/R, a
odnos promjene otpora tenzometra i
deformacije ε :

1 ∆R
ε= ⋅
k R

• k – faktor tenzometra (osjetljivost mjerne trake)

37
 Elektri ni otpor
l
R =ρ ( Ω)
A
ρ – specifi ni otpor
l – duljina žice
A – površina presjeka žice

38
 Tri traka za mjerenje
deformacije: εx; εy i γxy

Glavne deformacije:
ε1; ε2 i smjer ϕ

“K” - rozeta:

39
 Tipovi rozeta:
“K” - rozeta: ∆ - rozeta:

“ T ” - rozeta:
(mora biti poznat smjer glavnih deformacija)

40