QUANTIFIERS

*Adjectives ending in
'-ed' and '-ing'*
 Prošlo trajno vreme (Past Continuous Tense)
Past Continuous Tense (Prošlo trajno vreme) se gradi od glagola to be u Past Simple Tense-u
(Prostom prošlom vremenu), tj. was/were i Present Participle-a (sadašnjeg participa) glavnog
glagola.

Jednina (singular)

 I was working. (Ja sam radio.)

 You were working. (Ti si radio.)
 He/she/it was working. (On/ona/ono je radio/radila/radilo.)

Množina (plural)

 We were working. (Mi smo radili.)

 You were working. (Vi ste radili.)
 They were working. (Oni su radili.)

Past Continuous Tense (Prošlo trajno vreme) se koristi za:

Radnju koja je u prošlosti duže vreme trajala:

  She was reading a book all day yesterday. (Ona je ceo dan juče čitala knjigu.)

Dve radnje koje su se u prošlom vremenu paralelno dešavale:

  While I was watching TV, my sister was doing her homework. (Dok sam ja gledao TV, moja
sestra je radila svoj domaći.)

Prošlu radnju koja je duže trajala a prekinuta je nekom drugom prošlom radnjom. Ta druga radnja se
obično izražava prostim prošlim vremenom (Past simple tense):


  I was watching TV when the telephone rang. (Ja sam gledao TV kada je telefon zazvonio.)

  When we arrived they were playing cards. (Kada smo stigli oni su igrali karte.)
 . Dok sam putovao podzemnom železnicom, video sam čudan natpis. - Dok je jedna radnja trajala u prošlosti, desila
se neka druga. (Past Progressive je duža radnja, a Past Simple je kraća radnja). U ovim rečenicama koristimo while,
when i as.
2. Gledao sam u trgovca, dok je sekao voće. - Dve radnje su tekle uporedo.
3. Čim sam pojeo taj komad, trgovac mi je ponudio još. - Dve radnje su se desile jedna nakon druge. Uz "as soon as"
uvek koristimo Past Simple.
 Present Perfect Tense (Sadašnje svršeno vreme) se gradi od glagola “to have” u
Present Simple Tense-u (Prostom sadašnjem vremenu), tj. have/has i Past Participle-a (prošlog participa)
glavnog glagola.
Prošli particip se kod pravilnih glagola gradi kada se na infinitiv doda nastavak –ed. Kod nepravilnih glagola
prošli particip ima drugačiji oblik (tzv. treća kolona):
 play – played
 work – worked
 sleep – slept
Potvrdni oblik
Jednina (singular)
 I have (I’ve) worked. (Ja sam radio.)
 You have (You’ve) worked. (Ti si radio.)
 He/she/it has (He’s/She’s/It’s) worked. (On/ona/ono je radio/radila/radilo.)
Množina (plural)
 We have (We’ve) worked. (Mi smo radili.)
 You have (You’ve) worked. (Vi ste radili.)
 They have (They’ve) worked. (Oni su radili.)
Present Perfect Tense (Sadašnje svršeno vreme) se koristi za:

Radnju koja je upravo završena, te se stoga uz njega često nalazi vremenska odrednica just (upravo). Ovaj
prilog se nalazi između glagola to have i participa prošlog:
 She has just gone out. (Ona je upravo izašla.)
Radnju koja se desila u prošlosti u neko neodređeno vreme:

 I have travelled to America. (Putovao sam u Ameriku.)

Prošlu radnju koja ima vidljive rezultate (posledice) u sadašnjosti:

 The lift has broken down. We have to use the stairs. (Lift se pokvario. Moramo da idemo stepenicama.)
 I have washed the car. It looks lovely. (Oprao sam kola. Izgledaju odlično.)
Za radnju koja kazuje neko životno iskustvo subjekta. U ovom značenju često se javljaju i prilozi ever (ikada)
i never (nikad), koji se nalaze između glagola to have i participa prošlog:
 He has never eaten Chinese food. (On nikada nije jeo kinesku hranu.)
 Have you ever been to France? (Da li si ikada bio u Francuskoj?)
Za radnju koja se dogodila ranije nego što je očekivano. U tom smislu se upotrebljava prilog already (već) koji
se nalazi između glagola to have i participa prošlog:
 Jane: Tom, don’t forget to post the letter. (Džejn: Tome, nemoj da zaboraviš da pošalješ pismo.)
 Tom: I’ve already posted it. (Tom: Ja sam ga već poslao.)
Za očekivanu radnju. U tom smislu koristimo reč yet, koja se nekada ni ne prevodi, ali ima značenje do sad, do
ovog trenutka, još uvek. Ona se nalazi na kraju rečenice, i koristi se samo u odričnim i upitnim rečenicama:
 Has it stopped raining yet? (Da li je kiša prestala da pada?)
 I haven’t done my homework yet. (Još uvek nisam uradio svoj domaći zadatak.)

Present Perfect Simple često zadaje glavobolje đacima. To je zbog toga što se ovo gramatičko vreme može prevesti na
naš jezik:
 sadašnjim 
 prošlim vremenom
Suština upotrebe Preznt Prfikt Tens-a je u samom imenu ---> ovo vreme uvek povezuje prošlost i sadašnjost i to na različite
načine.
1. Ovo vreme se upotrebljava da iskažemo radnju koja je počela u prošlosti i još uvek traje. (Zato u ovom slučaju
koristimo sadašnje vreme u prevodu)- Ovu upotrebu ćete prepoznati po FOR i SINCE:
 for - I have lived in Novi Sad FOR 30 years = Živim u NS 30 godina. (kao što vidite FOR se ne prevodi, a predstavlja
PERIOD koliko nešto traje)
 since - She has worked in Belgrade SINCE 1998 = Ona radi u BG od 1998. ("since" znači OD, znači predstavlja tačku
u vremenu od koje se nešto dešava) * for/since vežbe
     2. Koristi se da iskažemo iskustvo uz predloge EVER i NEVER, i tada korisitimo prošlost u prevodu
         na naš jezik:

 Have you EVER been in England ? = Da li si ikada bio u Engleskoj?

 He's NEVER eaten snails. = On nikada nije jeo puževe.
     ---> Kod ove upotrebe veza prošlosti i sadašnjosti je u iskustvu  i uopšte nije bitno kada se nešto desilo. Zato kod ove
upotrebe nikad ne koristimo vremenske odrednice (n.p. an hour ago, on Monday, in 1931). Ako želimo da kažemo nešto o
svom iskustvu i smestimo ga u odredjeno vreme u prošlosti, odmah se prebacujemo u Past Simple vreme. Tipičan primer  je
sledeći razgovor:

- Have you ever been to Madrid?

- Yes, I have!
-Wow! When did you go there ?
- I went to Madrid five years ago. 
... (i nastavak razgovora je u Past Simple Tense-u)
    
      3. Za radnju koja se desila (nebitno kada) u prošlosti, ali ovog momenta se naglašava POSLEDICA ili REZULTAT
(nekad KOLIČINA) i samim tim Present Perfect Simple prevodimo našim prošlim vremenom. Ovde nažalost nemamo
predloga za vreme koji bi nam pomogao, ali ako razmišljamo u terminima posledice, rezultata ili količine, treba da
koristimo Present Perfect Simple vreme.

 posledica: He's broken his arm = Slomio je ruku (Vidite gips na ruci)
 rezultat: I've received an award = Dobio sam nagradu (i sad se pravim važan)
 količina: I've read hundreds of books = Pročitao sam stotine knjiga (u svom životu)
       4. Uz predloge ALREADY i YET (već i još), što predstavlja kombinaciju perioda (1) i posledice(3). Already se koristi
u pozitivnim rečenicama  a YET u negativnim i upitnim.  U ovoj upotrebi Present Perfect Simple Tense se takođe prevodi
prošlim vremenom:

 Have you done your homework yet ? = Da li si (već) uradio domaći ?

 Simon hasn't done his homework yet = Sajmon još nije uradio domaći.
 Tina's already done it. = Tina ga je već uradila.
     5.  Uz predlog JUST (upravo, baš), obavezno koristimo Present Perfect Simple, a u prevodu pored prošlog vremena
(perfekta)  možete se prebaciti u AORIST koji vam može u stvari dočarati kako ovo vreme zvuči u engleskom. Kod nas se
aorist oseća kao arhaično vreme, ali  ga možemo  upotrebiti kada je radnja u prošlosti upravo završena (čak se oseća i
posledica). Primeri:
 He's just left = Upravo je otišao (aorist: ode on )
Modalni glagoli CAN/COULD/MAY
CAN - moći, umeti, znati

Ability (sposobnost): I can speak English. - Umem da govorim engleski.

Can you play the guitar? – Znaš/umeš li da sviraš gitaru?
I can't find my glasses. - Ne mogu da nađem naočare.
Permission (dozvola): Can I go out? – Mogu li da izađem?
Request (zahtev): Can you help me open the door, please? - Možeš li (Možete li) mi pomoći da otvorim
vrata, molim te (Vas)?

COULD - mogao bih, mogla bih, mogla sam, mogao sam...

Ability (in the past): I couldn't find my glasses. - Nisam mogao da nađem svoje naočare.
COULD se koristi kao prošlo vreme od CAN ili za molbe u kojima želimo da naglasimo veći stepen
ljubaznosti:
Request (polite): Could you call him? - Da li bi mogla da ga pozoveš?
Permission (polite): Could I go out, please? - Da li bih mogla da izađem napolje, molim?

MAY - smeti, moći

Permission (polite): May I take this one? - Mogu li/Smem li da uzmem ovu?
May i could su ljubazniji načini da pitamo za dozvolu od can.
Request (polite): May I go out? - Smem li da izađem?

Bitna pravila:
- Ne menjaju se po licima, ne dodaju nastavak ‘s’ za 3. lice jednine prezenta (I/you/he/she/it...can/could/
- Pitanja prave sami menjanjem mesta u rečenici (You can play - Can you play?)
- Koriste rečcu ,,not’’ za negiranje (can not = can't could not = couldn't, ali: may not)
- Ne koriste TO, već ih prati glagol u infinitivu tj. osnovnom obliku (I can/could/may go)

Kada želimo koristiti CAN u prošlom vremenu, onda imamo COULD. Kada želimo da koristimo CAN u dr
vremenima, tada je jedina mogućnost glagol BE ABLE TO koji se, za razliku od CAN, može menjati po s
vremenima.
I am able to...
I was able to drive...
I have been able to drive...
Da bismo izrazili OBAVEZU (obligation) da se nešto uradi koristimo modalni glagol MUST i glagol HAVE TO.

HAVE TO u značenju MORATI koristimo za obaveze koje su nam nametnute od strane 3. lica (zakoni, pravila, propisi)
govoru Englezi to nazivaju STRONG OBLIGATION to je obaveza koja ne zavisi od našeg raspoloženja ili volje, već se
nešto zahteva od nas ili je propisano nekim pravilima. (U govornom jeziku ta razlika između must i have to nije posebn
uočljiva.)

You have to be physically fit. - Moraš biti fizički spreman.

MUST
Isto znači MORATI kao i HAVE TO.
Each person must wear a helmet. - Svaka osoba mora da nosi kacigu.

Oblik MUST koristimo SAMO U PREZENTU, za sva ostala vremena koristimo HAVE TO.

I must play football. * I have to play football. * Simple Present

not possible I had to play football. Simple Past

!!!Odrični oblik MUSTN’T prevodimo NE SMETI i koristimo kada želimo da kažemo da je nešto PROTIV
PRAVILA ili zakona:

e.g. You mustn’t smoke inside the building. (Ne smeš pušiti u zgradi.)

NEED - trebati (izražava POTREBU (necessity) da se nešto uradi)

- koristi se kao GLAVNI glagol u svim vremenima, u upitnom, odričnom i upitnom obliku. Kao glavni glag
koristi se, dakle, na uobičajen način, te je praćen sa TO+INFINITIVE.
I need to talk to you. (Treba da razgovaramo - potrebno mi je da razgovaram sa tobom)
He/she/it needs to talk to you.
Do I need to talk to you?
Does he/she/it need to talk to you?
I don't need to talk to you.

- kao MODALNI glagol se koristi samo u odričnom i u upitnom obliku u prezentu (Present Simple):
I needn't study for the weekend. (Ne treba da učim za vikend .)
Need I go to the supermarket every day? (Da li treba da idem svaki dan u prodavnicu?)

NEEDN'T se i ovde može zameniti oblikom DON'T HAVE TO. Mala razlika je u tome što nedostatak oba
da uradimo nešto dolazi od nas (needn't) ili od treće osobe (don't have to).

Indirektna pitanja koristimo kad želimo da dobijemo neku informaciju. Tada ona počinju frazama
Can/could you tell me...?
Do you know...?
I'd like to know...

Međutim, treba znati da se u tom slučaju red reči iz prvobitnog pitanja menja, pa prelazi na uobičajen re
reči iz izjavne rečenice (uvek je u potvrdnom obliku):

Where IS the post office?

Can you tell me where the post office IS?

Where DID you STAY?

Could you tell me where you STAYED?

What time DOES the gym OPEN?

Do you know what time the gym OPENS?

HOMEWORK
Classbook p.38 4. Practice (rešenja su u prilogu)

Rečenice sa današnjeg časa , 9.2. 2021.

1. Where is the swimming pool?
Could you tell me where the swimming pool is.

2. Why is he unhappy?
Do you know why he is unhappy?

3. What were you doing at 3 pm?

Can you tell me what you were doing at 3 pm?

4. Where did you stay?

Could you tell me where you stayed?
 5. How much did you pay?
Could you tell me how much you paid?

6. What facilities does it offer?

Do you know what facilities it offers?

7. How much does it cost a week?

Excuse me, how much it costs a week?

Pravila komparacije (komparativ i superlativ):

1. dodajemo -ER /-EST na jednosložne ili najviše dvosložne prideve (short - shorter - the shortest).
2. jednosložni pridevi koji se završavaju na -E imaće samo nastavak -R /-ST (safe - safer - the safest).
3. jednosložni pridevi koji se završavaju na jedan samoglasnik i na jedan suglasnik - udvajaju suglasnik pre
dodavanja nastavka -ER/-EST (big - bigger - the biggest).
4. pridevi koji se završavaju na suglasnik i -Y gube Y i dobijaju nastavak -IER /-IEST (easy - easier - the easiest)
5. Trosložni (i neki dvosložni) i višesložni pridevi dobijaju MORE / MOST pre prideva (dangerous - more dangerou
the most dangerous).

Obratite pažnju na prideve iz priloga! Nepravilni oblici komparacije se moraju znati napamet!

Primeri za pozitiv:
My car is AS fast AS yours. (Moj automobil je isto toliko brz kao i tvoj)
He's not AS clever AS you are. ( On nije pametan kao ti)

Primeri za komparativ:
John is older THAN Peter. (Džon je stariji OD Petra)
My watch is more expensive THAN yours. (Moj sat je skuplji OD tvog)

Primeri za superlativ:
John is THE oldest boy in his class. (Džon je najstariji u svom odeljenju) - ispred prideva u superlativu je neophod
dodati član THE.
This watch is THE most expensive of all. (Ovaj sat je najskuplji od svih)

Future Simple - Prosto buduće vreme

Razlika između will i going to za budućnost je takođe data u prilogu, ali evo i dodatnog pojašnjenja:
WILL + Infinitive:
- za nešto što smo upravo odlučili da ćemo uraditi (TRENUTNE ODLUKE)
- kada nešto mislimo da će se dogoditi u budućnosti (zasnovano na ličnom mišljenju - posebno uz: I thin
guess, I hope...)
- kada nekome nešto obećavamo ili nudimo

AM/ARE/IS GOING TO:

- kada smo ranije odlučili da ćemo nešto uraditi, nešto što je VEĆ PLANIRANO
- kada mislimo da će se nešto desiti (zasnovano na trenutnim dokazima)
- kada govorimo da nešto upravo treba da se desi
Will/ won't have to//will/won't be able to
WILL BE ABLE TO /WON'T BE ABLE TO
can - sposobnost - sadašnje vreme
could - opšte sposobnosti - prošlo vreme
will be able to - sposobnost - BUDUĆE VREME (NEMOGUĆE koristiti can/could)

I can run fast. (Mogu brzo da trčim.)

I could run much faster when I was younger. (Mogao sam da trčim mnogo brže kad sam bio mlađi.)
I will be able to run much faster in several months. /I won't be able to run much faster...
(Moći ću da trčim mnogo brže za par meseci. / Neću moći da trčim mnogo brže.)

***BE ABLE TO možemo koristiti u svim vremenima za iskazivanje sposobnosti! (Obično se koristi u prošlosti umesto c
kada govorimo o specifičnoj sposobnosti u određenom trenutku).
I am able to...
I was able to...
I have been able to...
I was being able to...
I will be able to...

--------------------------------------------------------------------------------------

WILL HAVE TO
must - obaveza - sadašnjost (samo u PREZENTU!)
had to - obaveza - prošlost
will have to - obaveza - budućnost

I must study. (Moram da učim)

I had to study. (Morao sam da učim)
I will have to study. (Moraću da učim)

*** HAVE TO možemo koristiti u svim vremenima za iskazivanje obaveze.

 I have to...
I have had to...
I had to...
I will have to...

TOO AND ENOUGH

TOO koristimo ISPRED prideva i priloga. Ima negativno značenje i znači "više nego što je potrebno".
This dress is too big. I need a smaller size. (Ova haljina je prevelika. Potrebna mi je manja veličina.)

ENOUGH koristimo POSLE prideva i priloga, ali ISPRED imenica. Ima pozitivno značenje.
The water isn't warm enough. We can't go swimming. (Voda nije dovoljno topla. Ne možemo na plivanje.)
We have enough food for tonight. (Imamo dovoljno hrane za večeras.)

Relative pronouns (who, which, that) and

adverbs (where)
Jasmina Baltić
•
Mar 30
Odnosne zamenice WHO, WHICH, THAT i prilog WHERE uvode odnosne rečenice.

LJUDI: WHO/THAT - The woman WHO/THAT is driving that sports car is my aunt.
(Žena koja vozi taj sportski automobil je moja tetka).

STVARI/ŽIVOTINJE/IDEJE - The bag WHICH/THAT is on the table is mine.

(Torba (koja je) na stolu je moja).
MESTO - WHERE - The place where I live is beautiful.

***Kada se WHO/THAT/WHICH odnose na objekat, onda se mogu izostaviti:

The teacher (WHO/THAT) I like the most is Mrs Robbins. - Koga najviše volimo - objekat!
The film (WHICH/THAT) I watched last night was terrible. - Šta smo juče gledali - objekat!

WHERE NE MOŽE NIKADA BITI IZOSTAVLJENO ILI ZAMENJENO SA THAT!

1. VOCABULARY
WORD BUILDING
Popunite prazna polja u rečenici odgovarajućim pridevom sa -full ili -less.NOUN + -FUL/-LESS  
CARE + -FUL = CAREFUL (positive meaning) - brižljiv, oprezan, pažljiv
CARE + -LESS = CARELESS (negative meaning) - bezbrižan, nemaran, nepromišljen
 PHRASAL VERBS
Frazalni glagoli se sastoje od jednog glagola (npr. get, break) i jednog priloga (npr. back) i/ili
predloga (npr. for, on, with).
Značenje frazalnog glagola je drugačije od značenja samog glagola koji se nalazi u njegovom sastavu.

get over - preboleti, prevazići

take away - odneti, oduzeti
run out of - ostati bez
be booked up - biti potpuno rezervisan, nemati više raspoloživih termina 
hang on - sačekati

Infinitiv sa "to" koristimo:
 da bismo izrazili nameru

          I'm going to the supermarket  to get  some fruit.

 posle određenih glagola (would like, would love, hope, decide, mamage, plan, arrange, advise, choose,
learn, offer, promise, afford, agree, expect, seem, forget, teach, need, try, tell, etc.)

          I haven't managed to to find it yet.

 posle  it  +be  +pridev (it is nice, it was stupid...)

            It's difficult  to explain.

 posle određenih prideva : afraid, surprised, free, happy, ready, sorry, pleased, etc.

            Are you afraid  to ask  him?

 posle too i enough 

            You're too young  to stay  out late.

            I'm strong enough  to carry  the box.

 posle upitnih zamenica (who, how, what, etc.)  u indirektnim pitanjima

          Do you know how  to get  there?

Infinitiv bez "to" (bare infinitive  ili krnji infinitiv ) koristimo :

 posle modalnih glagola (can, could, will, would, shall, should, may, might, must)

          Could you give me a glass of water?

 posle let i make (u aktivnim rečenicama)

           She makes me study all the time.

Pažnja:
Glagol HELP  koristimo i uz infinitiv sa to i uz krnji infinitiv:

I always help my brother  do  his homework.

I always help my brother  to do  his homework.
- ing form (glagolske imenice: glagol u infinitivu + -ing)

 mogu biti u ulozi subjekta (Running ist healthy. - Trčanje je zdravo.)

 koriste se nakon određenih glagola (like, love, enjoy, hate, finish, start... She enjoys  singing.)
 posle prepozicija (by using Morse code- koristeći Morzeovu azbuku)
 *
to suffer from - patiti od
psychologist - psiholog
to reduce - umanjiti
a fear from - strah od
to deal with - baviti se
to advise - savetovati (imenica advice (savet) se piše sa "c")

Grammar
should / had better
should + bare infinitive    

 kada tražimo ili dajemo savet  (Should I stay or should I go?)

 kada iznosimo mišljenje šta bi neko trebalo da uradi    (She should tell her mum about it.)
 kada iznosimo predlog  (We should discuss it with the boss first.)
 da bismo izrazili blažu zapovest ( You should go to work on time.)
 odnosi se na prezent ili futur
HAD BETTER + bare infinitive
 da bismo snažno posavetovali nekog
 često može biti upotrebljeno kao pretnja ili upozorenje

 NE odnosi se na prošlo vreme, već na prezent ili futur

 u govornom jeziku je mnogo češći skraćeni oblik (You'd better / I'd better...)
 You'd better ask a doctor about it. (Bolje bi bilo da pitaš doktora za to.)

Passive Voice (Present Simple - Past Simple)

Jasmina Baltić
•
May 5
Pasiv se gradi od glagola to be (u vremenu u kom je glavni glagol u aktivnoj rečenici) i participa
prošlog (past participle) glavnog glagola. Subjekat aktivne rečenice postaje agens (vršilac
radnje) u pasivnoj, i često se izostavlja. Ukoliko se ne izostavlja, uvodi se predlogom by, i
najčešće se nalazi na kraju pasivne rečenice.aktiv: My grandfather planted this tree.pasiv: This
tree was planted by my grandfather.
Kada se pasiv upotrebljava?
Pasiv se upotrebljava:1. kada je vršilac radnje nepoznat, nevažan ili očigledan iz
konteksta:Jane was shot. (Ne zna se ko ju je upucao.)This church was built in 1815. (Vršilac
radnje nije bitan.)He has been arrested. (Vršilac radnje je očigledan.)
2. u cilju ljubaznijeg ili formalnijeg izražavanja:The car hasn’t been cleaned. (ljubaznije)(You
haven’t cleaned the car. – manje ljubazno)
3. kada je radnja bitnija nego vršilac radnje, npr., u slučaju procesa, uputstava, događaja,
izveštaja, naslova, novinskih članaka, i reklama:30 people were killed in the earthquake.
4. kada se stavlja akcenat na vršioca radnje:The new library will be opened by the Queen.
Vršilac radnjeKada želimo da kažemo ko je vršilac radnje, koristimo predlog by i ime (by Peter),
imenicu (by the teacher) ili zamenicu u objekatskom obliku (by him) na kraju rečenice. Vršilac
radnje se spominje samo ukoliko je bitan za dati kontekst:Our house was designed by a famous
architect.
Vršilac radnje se izostavlja:1. ukoliko je nepoznatOur car was stolen last night. (Ne znamo ko
ga je ukrao.)2. ukoliko nas ne zanima ko je vršilac radnje ili isti nije bitanHe has been taken to
hospital. (Ono što je bitno jeste sam događaj.)3. ukoliko se može zaključiti iz konteksta ko je
vršilac radnjeThe murderer was arrested last night. (Nije potrebno napomenuti da je uhapšen
od strane policije.)4. ukoliko je subjekat aktivne rečenice somebody, people, they, you,
itd.Someone broke the window. → The window was broken.Iz aktiva u pasivPromena rečenice
iz aktiva u pasiv:

 objekat aktivne rečenice postaje subjekat pasivne

Agatha Christie wrote this book. → This book was written by Agatha Christie.

 glagol prelazi iz aktivnog oblika u pasivni, dok glagolsko vreme ostaje nepromenjeno
 subjekat aktivne rečenice postaje agens (vršilac radnje) u pasivnoj. Stavljamo ga na kraj
rečenice, uz predlog by.

 Idiom = a group of words which have a different meaning when used together from the meaning of each
individual word.

1. I wanted the ground to swallow me up = embarrassed

2. Jack couldn't believe his eyes = surprised
 3. Fay went red as a beetroot =  embarrassed
4. She's getting on my nerves! = annoyed
5. I'll only make a fool of myself = embarrassed
6. The noise is driving me up the wall = annoyed
7. I nearly jumped out of my skin = surprised
Kao što sam već napomenula u školi, od sada ćemo se posvetiti isključivo gramatici, kako bismo do kraja
godine prešli celokupno gradivo planirano za prvi razred, a za nekoliko časova očekujte pismenu proveru.
Prvo su na redu modalni glagoli can, may i might koji se koriste za iskazivanje različitog stepena
verovatnoće u sadašnjosti i u budućnosti.

Koristimo may, might i could da kažemo da je nešto moguće, ali nije sigurno. Za stepen verovatnoće

svakog od pomenutih glagola, pogledajte sliku iz priloga.
They may come by car. (= Možda će doći autom.) 
They might be at home. (= Možda su kod kuće.) 
If we don't hurry, we could be late. (= Ako ne požurimo, mogli bismo zakasniti.) 

 koriste se uz krnji infinitiv (bez to)

 imaju isti oblik za sva lica u jednini i množini
 ne koriste do da bi formirali pitanja

Kondicionalne (uslovne) rečenice tipa 1 (tzv. "prvi kondicional"), koristimo za nešto što je moguće da će se
desiti u sadašnjosti ili u budućnosti. 
Sastoje se od zavisne rečenice koja počinje sa IF (if- clause) i nezavisne rečenice (main clause). Ako if-
clause prethodi nezavisnoj rečenici, onda se oni razdvajaju zarezom.

U nezavisnoj rečenici se mogu naći: buduće vreme, modalni glagoli sa infinitivom ili imperativ.
                                                        
                                                           Future WILL    
IF + PRESENT SIMPLE               +    Modal Verbs (may, might, can, must, should)
                                                           Imperative

If I  am  hungry, I  will get  something to eat.

If  you  are  hungry, you  can eat  an apple.
If you  see  her,  ask  her about the party.

IF vs WHEN

When se koristi kada govorimo o vremenu kada će se nešto desiti, dok se if odnosi samo na mogućnost da
se nešto dešava ili će se desiti pod određenim uslovom.

I'll tell him when I see him. ( = Definitivno ću ga videti)

I'll tell him if I see him. ( =Možda ga neću videti)

Present Perfect Progressive  označava:

  ponavljanu radnju koja je počela u prošlosti i koja traje sve do sadašnjosti.

 radnju koja je trajala tokom određenog perioda vremena u prošlosti i možda se završila, ali su njene
posledice očigledne u sadašnjosti.

Time expressions:  
for, since, how long, all day / week, etc.
 Obratite pažnju na razliku između Present Perfect-a i Present Perfect Progressive!
Present Perfect Progressive označava radnju koja je trajala u prošlosti, a Present Perfect stavlja akcenat
na rezultat te radnje.

Lucy has been typing letters since 10.30.

Lucy has typed eight letters since 10.30.

Reported Speech
Jasmina Baltić
•
Jun 4 (Edited Jun 14)
Pogledati prezentacije, najpre sa pravilima, a onda uraditi one vežbama!
Indirektni govor u engleskom jeziku podrazumeva nekoliko osnovnih pravila:

 uvodnu rečenicu sa npr. glagolom tell ispred nepravog (prelaznog) objekta (za osobe) ili
glagola say kada nema nepravog objekta.

The studio engineer told them that they were the best he had heard for years. (prelazni objekat
- kome?)
Jay said that he wanted to listen to Sean's CD. (nema prelaznog objekta - kome?)

 Zamenice i prisvojne zamenice se menjaju u skladu sa značenjem rečenice.

 Vremena, modalni glagoli i vremenske odrednice se menjaju na sledeći način:

Present Simple - Past Simple

Past Simple - Past Perfect
Present Perfect - Past Perfect
Present Progressive - Past Progressive
will - would
can - could
should - should
this - that
today - that day
yesterday - the previous day / the day before
last week - the previous week / the week before
tomorrow - the next day / the following day
next year / the following year
Past Perfect Tense (Davno prošlo vreme) se gradi od pomoćnog glagola “to have” u Past
Simple Tense-u (prošlom prostom vremenu), tj. had i Past Participle-a glavnog glagola.

Past Perfect  se upotrebljava za radnju koja se završila pre neke druge prošle radnje:

   She suddenly found that she had lost her camera. (Odjednom je shvatila da je izgubila foto aparat.)

 Upotrebljava se u zavisnim rečenicama uz after. Takođe se mogu pojaviti i prilozi when i because:

 After we had reached the top, we began to feel tired. (Pošto smo se popeli na vrh počeli smo da osećamo
umor.)

Drugi kondicional koristimo kad god želimo nešto hipotetički (pod pretpostavkom, navodno) da izrazimo.

“Kad bih bio milioner, kupio bih ta kola”

“If I were millionaire, I would buy that car.”
Ali ta osoba nije milioner, tako da može samo hipotetički da govori o tome.
“Da imam novca, otišla bih u London.”
“If I had money, I would go to London.”

Drugi kondicional gradimo tako što u delu rečenice gde je IF koristimo Past Simple Tense, odnosno prosto
prošlo vreme (Kad bih bila princeza – If I WERE a princess). Koristimo past simple jer govorimo o
nekom zamišljenom vremenu. Zato ne koristimo present simple, jer to bi označavalo neku realnost. U
drugom delu rečenice koristimo WOULD + INFINITIVE (nosila bih najlepše haljine – I WOULD WEAR the
most beautiful dresses).

ŽELJE

 wish + Past Simple:

koristimo da bismo saopštili želju u vezi sadašnje situacije za koju bismo želeli da je drugačija.

I wish I didn't have to take any more exams.

 wish + could + base form:


koristimo da bismo izrazili žaljenje zbog nečega što ne možemo da uradimo u sadašnjosti:

I wish I could help you!

