Staparski Put - Analiza Karakterističnih Oštećenja
Staparski Put - Analiza Karakterističnih Oštećenja
Miroslav Ilić
Ulica staparski put gradska je saobraćajnica u Somboru. S obzirom na pojavu oštećenja na kolovozu,
potrebno je izvršiti vizuelni pregled, dati ocenu oštećenosti, utvrditi uzroke nastanka oštećenja i izneti
moguća rešenja u okviru pojačanog održavanja – rehabilitacije.
Sadašnji kolovoz sastoji se od cementnog betona, presvučenog relativno tankim slojem asfalta (AB
11), tzv. ojačanje zbog održavanja.
Cementnobetonski kolovoz je armiran, izgrađen je 1967 godine, nakon izgradnje kanalizacije. Pre
ovog, bio je asfaltni kolovoz iz 1960, koji je u potpunosti ruiniran zbog podloge neadekvatne
debljine.
Staparski put godinu dana pre rehabilitacije (Google street view, 2014)
Rehabilitacija, juli 2015
Iako se zbog asfaltnog zastora ne vidi najbolje, ovde je reč o krunjenju na poprečnim spojnicama ili
poprečnim pukotinama, sa nizom sekundarnih pukotina, koje dovode do krunjenja / odlamanja
komada betona.
Niz sekundarnih pukotina na pešačkom prelazu kod Vojničke ulice
Kod pukotina velikog nivoa oštećenosti, i sam udar pneumatika izaziva širenje oštećenja i odvajanje
komada zastora.
Karakteristična oštećenja
Zbog nepoznavanja dimenzija betonskih ploča, nije moguće jednoznačno odrediti uzrok nastanka
oštećenja: reflektovane pukotine iznad spojnica, poprečne pukotine ili „D“ pukotine. Ovo se naročito
odnosi na pukotine sa složenijom formom (sa sekundarnim pukotinama).
Nažalost, iako bi bilo od najveće koristi, nije moguće obaviti uvid u postojeću arhivsku dokumentaciju.
U slučaju da je potrebno obnoviti oštećeni asfaltni zastor koji predstavlja ojačanje krute kolovozne
konstrukcije, stvar postaje dosta složenija.
Lokalizovane dezintegrisane površine gde su slojevi ispod asfalta zahvaćeni pukotinama i izazivaju
oštećenja asfaltnog zastora (npr. betonska ploča ispod sa izraženim "D" pukotinama, smicanje na
spojnicama). Ovo je veoma težak problem za popravku i potrebno je izvršiti ispitivanja da bi se utvrdio
obim oštećenosti. Ako obim oštećenja nije velik, popravka ploča u punoj debljini i konstruktivno
ojačanje bi trebalo da otkloni problem. Konstruktivno ojačanje, nasuprot ojačanju zbog održavanja,
ima veću debljinu (10 do 15 cm) i trajnost.
Generalno, cilj ojačanja zbog održavanja je obnova ravnosti, otpornosti na klizanje i smanjenje
troškova održavanja CBZ. Ako se izvodi u okviru preventivnog održavanja, debljina mu je 5 cm (u
praksi najčešće 5 do 10).
Postoji i teško konstruktivno ojačanje (debljine od 15 do 40 cm), koje ima najmanje troškove
pripreme postojećeg zastora.
Amortizujući sloj treba da spreči reflektovanje pukotina iz CBZ. To je sloj koji je po izgledu veoma
otvoren i porozan (100 % drobljeni agregat, 25 – 35 % šupljina). Valja se samo statičkim valjcima,
težine 3.6 do 9 t, u tri prelaza. Mora se paziti da ne dođe do lomljenja zrna agregata.
Kod ojačanja debljine do 15 cm, izuzetno je bitna priprema postojeće betonske podloge.
Radi usporavanja pojave reflektovanih pukotina može se upotrebiti i armirani geotekstil, koji zasićen
ugljovodoničnim vezivom, stvara membranu protiv pojave pukotina. Geotekstil treba da bude
potpuno zasićen bitumenom, na način da se ostvari perfektna veza sa podlogom. Ponovno grejanje
asfaltnom mešavinom omogućava vezivu da završi infiltraciju. Geotekstil, dakle, ima ulogu
apsorbera: njegova glavna uloga je ugradnja velikog procenta bitumena, bez rizika njegove
migracije i tečenja habajućeg sloja (pojave izlučevina, kolotraga zbog nestabilnosti i sl.).
Većina ovih proizvoda danas još u fabrici biva impregnirana bitumenom. Takođe, u velikom broju
slučajeva to su kompleksni proizvodi – netkani geotekstili na mreži od stakla.
Izuzetno je bitno da na pukotinama ili spojnicama nema vertikalnih pomeranja, jer u tom slučaju
nije moguće sprečiti pojavu pukotina.
Specifičnost konkretnog projekta je nemogućnost značajnijeg izdizanja nivelete zbog gradskih uslova
(susedne ulice, parkinzi, slivnici, okna i ivičnjaci).
Jedina mogućnost je ugradnja habajućeg sloja u okviru tehnološke debljine asfaltnog betona – AB
11, odnosno AB 11s . To zahteva sanaciju svakog oštećenja u postojećem CBZ, u cilju povećanja
trajnosti.
Prskanje ugljovodoničnog veziva i ručna ugradnja geotekstila – Vojvođanska ulica u Sv. Miletiću
(ojačanje zbog održavanja) foto: soinfo.org
Tipična oštećenja
I kod građevinskog održavanja cementnobetonskih kolovoza ustaljeni su svi osnovni postupci za
popravku nastalih štetnih promena.
- zastor – ojačanje i
- nadogradnja,
- zamena ili
- poboljšanje
konstrukcije.
Minimalna debljina slojeva bitumeniziranih mešavina za zastor koju uslovljava i tehnologija izvođenja,
jeste 12 cm.
- zamenom ili
- nadogradnjom.
Posle uklanjanja ploča, najpre je potrebno utvrditi razlog za nastale štetne promene i otkloniti ga (npr.
regulisati odvodnjavanje, obezbediti nosivost podloge).
Kod postupka zamene pojedinačnih cementnobetonskih ploča potrebno je voditi računa da postojeći
moždanici i sidra/ankeri ostanu neoštećeni.
Neophodno je, radi sprečavanja ponovnog nastanka oštećenja u novonanetim slojevima kolovozne
konstrukcije, jasno identifikovati sva postojeća oštećenja i uzroke njihovog nastanka.
Polazna osnova bi bila analiza postojeće arhivske dokumentacije o izgradnji CBZ, kao i detaljno
snimanje stanja funkcionalnih karakteristika, a naročito oštećenosti.
To zahteva pažljivo uklanjanje postojećeg asfaltnog zastora oko karakterističnih poprečnih pukotina,
radi tačnog identifikovanja vrste i stepena oštećenosti CBZ.
Neophodno je, takođe izvršiti uzorkovanje svih slojeva postojeće kolovozne konstrukcije radi
utvrđivanja njihovih fizičko – mehaničkih karakteristika.
Potrebno je utvrditi vrstu i količinu armature u CBZ, raspored spojnica i postojanje elemenata za
prenos opterećenja i njihovu funkcionalnost.
Tek na osnovu dobijenih rezultata (naročito o vrsti i stepenu oštećenosti CBZ), moguće je doneti
tehnički i ekonomski ispravno rešenje.
Kao što je napomenuto, sloj za ojačanje relativno male debljine, izrađen preko CBZ, koji je prethodno
pripremljen, koristi se za ojačanje kolovoza koji je u boljem stanju, radi obezbeđenja udobnije vožnje,
smanjenja troškova održavanja i zaštite kolovozne konstrukcije od ozbiljnijih oštećenja i deformacija.
Sa druge strane, kod jače oštećenih CBZ moraju se primeniti slojevi veće debljine.
Zbog toga, pri projektovanju ojačanja CBZ, moraju se istovremeno uzeti u obzir dva faktora:
Prema Priručniku za projektovanje puteva u Republici Srbiji (SRDM), odluka o tome da li treba da se
izvrši nadgradnja ili da se predvidi zamena postojećih cementno-betonskih ploča zavisi od:
Kao što je vidljivo, princip je analogan kao i za ojačanje asfaltne (fleksibilne) kolovozne konstrukcije.
Popravka uglađene ili neravne površine dobro nosivog postojećeg cementno-betonskog kolovoza
uslovljava primenu postupka glodalicom i ugradnju asfaltnog habajućeg sloja u debljini koja
odgovara tehnologiji (4 do 5 cm). U asfaltnom sloju potrebno je iznad spojnica u postojećim
cementno-betonskim pločama izraditi spojnice i zatopiti ih odgovarajućom bitumenskom
mešavinom za zalivanje.
Postupci usmereni ka sprečavanju pojave reflektovanja generalno se mogu svrstati u tri kategorije:
U slučaju armature povećane debljine sa širokim oknima mreže, može se dodati i efekat uklještenja
asfaltne mešavine u okna mreže, čime se takođe suprotstavlja otvaranju pukotina, naročito pod
saobraćajnim opterećenjem. Između okana mreže, neophodno je da asfaltna mešavina može
prianjati za noseći sloj, da bi se izbegao rizik od loše međusobne veze.
Već je rečeno da većina današnjih proizvoda ove vrste čini armaturna mreža na netkanom
geotekstilu, koji se još u procesu proizvodnje impregniše bitumenom. U pitanju su, dakle,
kompleksni proizvodi. Ugradnja istih vrši se prema uslovima datim u „Ilustrovanim TU za izgradnju i
popravku puteva“, pod pozicijom „Armirani geotekstil“.
Pored asfalta, postojeći betonski kolovoz moguće je obnoviti i cementnim betonom.
U zavisnosti od stanja postojećeg CBZ, novi betonski sloj može imati potpunu, delimičnu ili
neostvarenu vezu sa postojećim kolovozom.
Ishod detaljnog pregleda postojećeg stanja kolovozne konstrukcije treba biti IDP pojačanog
održavanja.
Podela kolovoza na jedinične uzorke za potrebe snimanja stanja na nivou projekta i izbor uzoraka za
snimanje shodno PCI metodologiji izvršen je shodno skici ispod.
Izvori
[1] Cvetanović A., Banić B.: Održavanje puteva, Srbijaput, Beograd, 2005
[5] Joksić Z.: Kolovozne konstrukcije puteva: projektovanje, građenje i održavanje, Građevinska knjiga,
Beograd, 1986
[6] SRDM Priručnik za projektovanje puteva - 8-2, kolovozne konstrukcije, JPPS, 2012
[7] Uputstva za održavanje puteva u Republici Srbiji: investiciono (građevinsko) održavanje, JPPS, 2012
Miroslav Ilić