2 - povijest ekonomske misli.pptx
- 1. KRATKA POVIJEST EKONOMSKE MISLI
- 2. KRATKA POVIJEST EKONOMSKE MISLI 1. Antička i srednjevjekovna ekonomska misao 2. Merkantelizam kao doktrina: ekonomija nacionalizma 3. Fiziokrati, preteče liberalizma 4. Klasična ekonomska škola 5. Karl Marx 6. Miroekonomija u Beču 7. Neoklasična analiza 8. J.M.Keynes: razvitak makroekonomije 9. Monetaristi
- 3. Antička i srednjovjekovna ekonomska misao Sama riječ ‘’ekonomija’’ dolazi od Ksenofontova (427. – 355. prije Krista) spisa O gospodarstvu koja govori o efikasnom upravljanju i vodstvu. Grčko se gospodarstvo može opisati kao ‘’predtržišno’’ i to ne u smislu odsutnosti trgovine već u smislu da proizvodi nisu bili ujednačeni niti se njima trgovalo na organiziranim mjestima razmjene, pa ih se nije analiziralo samo po sebi. Grci su se usredotočili na elemente ljudske kontrole, više su razvili umijeće upravljanja nego znanost ekonomije. Platon pripisuje porijeklo grada specijalizaciji i podjeli rada. Specijalizacija stvara uzajamnu ovisnost, a uzajamna ovisnost uspostavlja međusobnu razmjenu.
- 4. Antička i srednjovjekovna ekonomska misao Aristotel je razmotrio vrijednost imajući u vidu priraste i uspoređujući ih. Međutim, njegove su se sustavne usporedbe vrijednosti, temeljene na subjektivnoj graničnoj korisnosti, razvile na način potpuno nepovezan sa teorijom cijena. Možemo reći da su kod Aristotela razmatranja pravičnosti dominirala nad ekonomskim razmatranjima u analizi razmjene. Kao veliko postignuće rimskog društva može se izdvojiti pravo. Rimsko je pravo dalo okosnicu na koju je sporo ali sigurno dograđivana ekonomija kasnijeg vremena. Na primjer, još se u Justinijanovom zakoniku raspravlja o tržišnoj cijeni.
- 5. Antička i srednjovjekovna ekonomska misao Smrću posljednjeg rimskog cara 476. (Flavius Basilicus) godine počelo je dugo razdoblje trajnog propadanja na zapadu. Tijekom pet stoljeća, islam je predvodio svijet znanošću, medicinom, filozofijom, književnošću. Muslimanska je znanost očuvala grčku matematiku, fiziku, kemiju, astronomiju i medicinu. Najznačajnija inovacija koju su arapski znanstvenici dali zapadu bio je njihov sustav pisanja brojeva. Dva su važna doprinosa Tome Akvinskog (1225. – 1274.): dvostruka mjera dobara (vrijednost u upotrebi nasuprot vrijednosti u razmjeni – nastavak na Aristotelovu teoriju) te tvrdnja da cijena varira sa potrebom.
- 6. Merkantelizam kao doktrina: ekonomija nacionalizma Izrazom merkantelizam se često označava intelektualno i institucionalno okruženje koje je nastajalo zajedno s usponom nacionalne države. Merkantelizam se odnosi na razdoblje između feudalizma i liberalizma. Prvi sažetak merkantelističkih načela dao je Philipp Wilhem von Hornick, austrijski pravnik, koji je 1684. objavio merkantelistički manifest u devet točaka. Materijalne je resurse društva (kao sredstva) trebalo koristiti za promicanje obogaćivanja dobrobiti nacionalne države kao cilja. Glavne su teme merkantelističkih pisaca bile međunarodna trgovina i financije. Okosnicom je rasprave obično bilo zlato i načini kako da ga se stekne.
- 7. Merkantelizam kao doktrina: ekonomija nacionalizma Merkantelisti su prvi doveli do prve zbiljske svijesti o monetarnoj i političkoj važnosti međunarodne trgovine. David Hume (1711. – 1776.) i John Locke (1632. – 1704.) su prvi primijetili mehanizme koji povezuju količinu novca sa suficitima i deficitima u bilanci trgovine. Hume je za novac rekao da ‘’nije kotač trgovine, već njeno mazivo’’. Većina merkantelista se plašila prevelike slobode, pa su se oslanjali na to da država planira i regulira gospodarski život. Na našim prostorima predstavnici ove doktrine su Benko Kotruljević, Juraj Križanić, Nikola Vito Gučetić.
- 8. Fiziokrati: preteče liberalizma Fiziokracija znači ‘’vladavina prirode’’. Zagovornici ove teorije su vjerovali u prirodno pravo i u primat poljoprivrede. Intelektualni je vođa fiziokrata bio Francois Quesnay, dvorski liječnik Louisa XV. Fiziokrati su zagovarali slobodnu trgovinu i osobni interes pojedinca, ali i istodobno i apsolutnu vlast. Quesnay je u svojoj čuvenoj ‘’Tableau Economique’’ je objasnio kružni tok dohotka i izdataka. Metodološki je to preteča input- output analizi (Wassily Leontief, Nobelova nagrada 1973.) Najveća zabluda bila je isključiva proizvodnost poljoprivrede. Fiziokrati u Hrvatskoj: Ivan Garanjin, Ruđer Bošković.
- 10. Klasična ekonomska škola U svom djelu ‘’Bogatstvo naroda’’ (1776. g) škotski ekonomist i filozof Adam Smith unio je ideje u kojima je isticana prirodna sloboda pojedinaca. Taj liberalizam koji je zagovarao je bio potpuna suprotnost državnoj kontroli koju su zagovarali merkantelisti. Smith drži da pravo bogatstvo ne leži u novcu, kako su tvrdili merkantelisti, nego u korisnom radu, radu koji stvara prometne vrijednosti. Najbolja politika države je ‘’laissez faire politika’’ (ne miješanje države u privredne poslove). Povećanje bogatstva će se najbolje ostvariti ako se poduzetniku ostavi autonomija u donošenju odluka što, kako, kada, koliko i za koga proizvoditi.
- 11. Klasična ekonomska škola U nastojanju da maksimira svoj profit, poduzetnik ulaže svoj kapital tamo gdje će ostvariti najveću proizvodnju te na taj način biva vođen ‘’nevidljivom rukom.’’ Ovo načelo tvrdi da sebično nastojanje da ostvari dobro za sebe, svakog pojedinca, kao nekom nevidljivom rukom, navodi da ostvari najbolje dobro za sve. Uz Smitha, predstavnici su ove ekonomske škole D.Ricardo, J.S. Mill, J.B.Say, T. Malthus...
- 12. Socijalni darvinizam (H.Spencer) Kapitalističku ekonomiju doživljava kao arenu u kojoj samo najsposobniji preživljavaju → ovakav način razmišljanja "laisssez- faire“(lese fer) smatra tržište najboljim i najefikasnijim oblikom društvene organizacije budući da je najsličnije prirodnom svijetu Razloge isticanja vlastitog, sebičnog interesa i ponašanja (u prirodi i u ljudskom društvu) valja tražiti u oskudici.
- 13. Karl Marks i njegovo učenje Marksizam je teorija i politička djelatnost dobivena iz radova K.Marxa i F.Engelsa. Temelj ovog učenja uključuje otuđenje i izrabljivanje radnika, kapitalistički način proizvodnje i povijesni materijalizam. Sredstva proizvodnje su kombinacija rada i predmeta rada korišteni od radnika da rade proizvode. Sredstva proizvodnje sama po sebi ne proizvode ništa – radna snaga je potrebna da se proizvodnja uspostavi. Način proizvodnje je određena kombinacija proizvodnih sila (sredstva proizvodnje i radna snaga) i društvenih i tehničkih proizvodnih odnosa (vlasništvo, moć i kontrolni odnosi koji vladaju proizvodnom imovinom društva).
- 14. Mikroekonomija u Beču Bečku školu su činili Carl Menger, Friedrich Wiesner i Eugen Bohm- Bewerk – te njihovi poznati studenti: Joseph Schumpeter, Friedrich Hayek, Oskar Morgenstern i ostali. Temelji na kojima je Menger gradio ekonomiju su osobni interes, maksimiranje korisnosti i potpuno znanje. Menger je izložio jedno od prvih jasnih razmatranja načela granične jednakosti pri maksimiziranju dobrobiti. Također je jedan od začetnika teorije vrijednosti. Wiesner je tvrdio da se ukupna vrijednost određene količine dobara povećava za manje nego što je cijena koja se plaća za dodatne jedinice dobara. Wiesner je također opisivao štetne učinke monopola na društvenu korisnost. Bohm Bewerk jedan od prvih teoretičara kapitala. Najvažniji doprinos je uvođenje u ekonomsku analizu razmišljanja o vremenu. Naime, uveo je vremensku preferenciju novca, dakle da novac danas vrijedi više nego novac sutra, što znači da buduće gotovinske tijekove treba diskontirati na sadašnju vrijednost putem nekog diskontnog faktora.
- 15. Neoklasična ekonomska škola Neoklasična škola se razvija od 1871. godine, odnosno od uspona teorije marginalne korisnosti. Neoklasičari nastoje slijediti misli klasične škole, ali pomoću teorije marginalne korisnosti koja odbacuje klasičnu teoriju troškova proizvodnje i radnu teoriju radne vrijednosti te za razliku od klasičara, priznaju da tržišni mehanizmi imaju nedostatke. Njene ideje se temelje na slijedećim pretpostavkama: 1. Efikasno korištenje resursa i optimalna alokacija, 2. Objektivna ekonomska analiza, 3. Matematičko i grafičko objašnjavanje ekonomskih pojava, 4. Uvodi se teorija granične korisnosti koja je i danas spoznajno valjana, 5. Mikroekonomska analiza je u fokusu zanimanja, glavni predmet promatranja je pojedinac, kućanstvo, poduzeće, važne su cijene, ponašanje potrošača, tržišna ravnoteža.
- 16. Neoklasična ekonomska škola Neoliberalna škola je najšira i trenutno najutjecajnija na svjetskoj akademskoj sceni s obzirom na broj njezinih sljedbenika, autora. Alfred Marshal, najpoznatiji predstavnik ove škole, autor glasovite Marshalove sinteze, teorije koja je pokušala objediniti teoriju troškova proizvodnje od Ricarda i Smitha i teoriju granične korisnosti s druge strane. Hicks-Samuelsonova sinteza koja objedinjuje klasičnu mikroekonomiju i kejnezijansku makroekonomiju. Možemo je nazvati ‘’mainstream economics’’. Rukuju se nevidljiva i vidljiva ruka. Ekonomika ponude (Supply side economics) suprostavila se kejnezijanskoj teoriji. Dakle dok kejnezijanci upravljaju potražnjom ekonomija ponude djeluje na strani ponude. Osnovna su obilježja zagovaranje poticaja i velikog smanjenja poreza. Arthur Laffer je putem svoje krivulje grafički prikazao djelotvornost porezne politike.
- 17. Irving Fisher Jedan od najpoznatijih američkih neoklasičara, dao je najvažniji doprinos količinskoj teoriji novca, teoriji kamata i kamatnih stopa (Theory of Interest) te inflacije i deflacije. Pionir ekonometrije.
- 18. Keynezijanska škola John Maynard Keynes je engleski ekonomist poznat kao tvorac makroekonomije. Keynes je bio zagovornik državne intervencije u gospodarstvo s ciljem sprečavanja negativnih efekata recesije i depresije. Prva praktična primjena tih ideja bio je New Deal u SAD-u pod Rooseveltovom administracijom. U svom kapitalnom djelu ‘’Opća teorija zaposlenosti, kamate i novca’’ Keynes predstavlja veliki prekid sa nekadašnjim idejama. Teorija je nastala u ozračju velike ekonomske depresije 30-tih godina 20. stoljeća. Keynes je savjetovao energično korištenje fiskalne politike (politike oporezivanja i državnih izdataka) radi dopunjavanja tržišnog mehanizma privatnog sektora koji nije uspijevao riješiti problem nezaposlenosti. Snažno je kritizirao Sayov zakon prema kojemu, pojednostavljeno, ponuda stvara sebi potražnju, koji je smatrao da poremećaji u kojima dolazi do odstupanja od ravnoteže pune zaposlenosti i pune proizvodnje, samo privremeni.
- 19. Keynezijanska škola Protiv nezaposlenosti može se efikasno boriti manipuliranjem agregatne potražnje. Također je naglasio ulogu investiranja i razvio multiplikatorski model. Keynes je tvrdio da bi država trebala koristiti svoje moći oporezivanja i trošenja kako bi utjecala na poslovni ciklus. Također je naglašavao ulogu ugrađenih stabilizatora poput progresivnog oporezivanja.
- 20. Monetaristička ekonomska škola Monetarizam je naziv za modificiranu i proširenu kvantitativnu teoriju novca koja je uklopljena u teoriju kapitala iz neoklasične škole. Idejni je voditelj američki profesor sa Čikaškog sveučilišta, nobelovac Milton Friedman koji 50 tih godina 20. stoljeća uvodi ideje monetarizma u ekonomsku zajednicu i postiže velik uspjeh. Svoj uspon doživljava u 70-tim godinama prošlog stoljeća, nakon velike naftne krize, kad se prvi put u povijesti desilo da u privredi istovremeno egzistiraju i inflacija i velika nezaposlenost odnosno stagflacija. Do tada se smatralo da je to nemoguće, odnosno da jedna pojava isključuje drugu. Monetarizam analizira monetarni sektor i tržište novca. Središnje teme su im agregatna ponuda i agregatna potražnja, način uravnoteženja tržišta novca i njegov utjecaj na realni sektor.
- 21. Gunnar Myrdal Upozorava nedostatke slobodnog tržišta. Naglašava naraslu moć monopola i oligopola i njihovu mogućnost manipuliranja cijenama i tržištem što ruši kompetitivnost tržišta. Radi zaštite javnog interesa potrebna je državna regulacija glavnih makroekonomskih parametara.
- 22. John Kenneth Galbraight Klasična ekonomska teorija više ne odražava pravu sliku kapitalizma kojim vladaju multinacionalne korporacije i postoji samo iluzija o kompetitivnosti tržišta. Razbija mit da potrošači svojim željama i potrebama preko tržišta određuju strukturu proizvodnje već korporacije svojom agresivnom i sugestivnom reklamom manipuliraju željama potrošača.
- 23. Thomas Pikkety Veći profit od kapitala u usporedbi sa profitom od rada stvara sve veću društvenu nejednakost, jer se bogati sve više bogate a siromašni siromaše. Zbog takvog odnosa novostvorena vrijednost pretapa se u osobno bogatstvo a ne ide u investicije za novu proizvodnju.