Srbija od sticanja nezavisnosti 1878. do Majskog prevrata 1903.
2. Pod okriljem Austro-Ugarske
Preuzete obaveze prema AU na Berlinskom Kongresu nametale su
srpskoj vladi hitno resavanje trgovinskih odnosa, i pokretanje
izgradnje zeleznica koja bi AU zeleznice spojila s osmanskim.
AU je s aspekta velike sile I najvaznijeg spoljnotrgovinskog partnera
Srbije svojim zahtevima ogranicavala tek zadobijenu srpsku
nezavisnost.
3. Trgovacki ugovor koji je sklopljen 1881. davao je status
najpovlascenije nacije Austro-ugarskoj a to je znacilo da se izvoz
srpske robe nije zastitio od AU zloupotrebe.
Zeleznicki ugovor je bio lakse pitanje, jer je za razvoj privrede I
nacionalnu politiku ka oblastima Osmanskog carstva u kojima su
ziveli Srbi moderan saobracaj bio neophodan. Bila je to prilika da
se prugom Beograd-Vranje krene ka Solunu, kao vaznoj balkanskoj
luci.
4. • Sredisnji deo balkana, sa S kao
kljucnom teritorijom , bio je
podrucje nadmetanja
Austrougarske I Rusije.
• Austrougarska je zelela da sto
pre pod apsolutnu kontrolu
stavi situaciju u Bosni I
Hercegovini I onemoguci srpsku
nacionalnu propagandu.
5. • Knez Milan je zeleo da stekne
austrougarsku zastitu pre nego
sto BI je Rusija, eventualnim
novim uspehom na Balkanu
onemoguciLA.
• Sto je dovelo do potpisivanja
tajne konferencije izmedju AU I
S 1881. god koja je
obezbedjivala ne mesanje srbije
u AU politiku u BIH i
novopazarskom sandzaku I
ogranicavao mogucnost Srbije za
sklapanjem vojnih I politickih
ugovora sa drugim silama bez
prethodnog konsultovanja sa
dvojnom monarhijom.
6. • Ipak predvidjao je I
proglasenje kneza Milana
za kralja I uzdizanje
srbije u rang kraljevine.
8. • Prva zvanicna obrazovana
stranka ponela je ime narodna
radikalna stranka, proistekla
iz okrilja socijalistickih ucenja
Svetozara Markovica.
• Stranka se veoma brzo
prilagodila stanju u Srbiji I
jasnim programom privukla
kako preovladjujuce
seljastvo, tako I znatan deo
gradskog stanovnistva.
9. • Najuticajnija licnost, bio
je pretsednik stranke
Nikola Pasic, a istaknuti
clanovi bili su Kosta
Tausanovic, Lazar Pacu I
Pera Todorovic.
• Nakon dobijanja
nezavisnosti snazno
nezadovoljstvo bilo je u
istocnoj Srbiji koja je
tesko stradala u ratu 1876.
god.
10. • Sveopsteno narodno nezadovoljstvo usled politicke I finansijske situacije
dovelo je do odluke ministra o oduzimanju oruzja narodu 1883. god.
• Sto je dovelo do bune, koja je u istoriji dobila naziv Timocka, a posledice
su bile stavljanje radikalne stranke van zakona, uvodjenje dvogodisnjeg
kraljevog apsolutizma I potpuni oslonac u spoljnoj politici na
Austrougarsku.
11. • Liberalisticka stranka se
zalagala za uvodjenje
utavnih prava, jacanje
skupstine bez koje se ne bi
mogli doneti novi ili
ukidanuti stari zakoni,
• Kao jedan od vodja stranke I
licnosi sa mnogo uticaja je
Jovan Ristic.
12. • Napredna stranka se
zalagala za slobodu
govora, pisanja, stampe,
udruzivanja. Njen
program se u velikoj meri
poklapao sa programom
liberala, pa je izmedju
njih cesto dolazilo do
borbe oko biraca.
• Sef stranke bio je Milutin
Garasanin.
14. • Berlinski kongres je onemogucio stvaranje Sanstefanske Bugarske
• Deo Bugarskog naroda u Osmanskom carstvu bio je u autonomnoj
knezevini Bugarskoj, dok su Bugari juzno od planine Balkan ostali u
oblasti koja je nosila naziv istocna Rumelija.
15. Teznja Bugara da se ove oblasti spoje postala je realna 1885 god kada
je proglaseno ujedinjenje svih oblasti.
Osecajuci pritisak evrope, porta ne osudjujuci se da izazove Rusiju
cija bi intervencija na Balkanu izazvala uplitanje I Austrougarske.
Jedina javna reakcija cula se iz Beograda odakle se oglasio kralj Milan
koji je smatrao da je dosao trenutak ispravke granica I bez pregovora
sa Bugarima pokrenuo deo vojske I na dva fronta(Vidinskom I
Sufijskom) presao granicu.
16. U strahu od nove radikalne bune, kralj je rat vodio neodlucno I
nepripremljeno I nakon poraza kod Slivnice, se sa svojom vojskom
povukao ka Nisu sto su Bugari iskoristili i zauzeli nebranjeni Pirot.
Posredstvom AU sklopljeno je primirje 1886 god u Bukurestu bez
teritorijalnih promena.
17. • Najvaznije posledice rata bile su
ukidanja vanparlamentarne
vladavine I kraljeva odluka da se
povuce sa prestola.
• Kralj Milan je stupio u pregovore
sa radikalima da bi obezbedio
presto svom sinu Aleksndru.
Rezultat ovih pregovora bio je
novi ustav donet pocetkom 1889.
god koji je uvodio gradjanski
parlamentarizam.
18. • Iako su zakonodavnu vlast
delili skupstina I kralj, ustav
je davao prednost
parlamentu, buduci da je on
odlucivao o budzetu. Po prvi
put u Srbiji je glasanje
postalo neposredno I tajno.
• Objavljena je sloboda
stampe, govora, udruzivanja I
uveden visok stepen lokalne
samo uprave.
19. Kralj milan je abdicirao
1889.god u korist sina
Aleksandra kome je tada bilo
13 god.
Smatra se da su medju licnim
razlozima za ovaj cin bile
trajna psiholoska kriza I razvod
sa kraljicon Natalijom, odnosno
emotivna nestabilnost.
Politicki razlozi: razilazenje sa
idealima naroda I njihovom
naklonoscu ka Rusiji.
20. • Drzavom je do punoletstva kralja
Aleksandra upravljalo namesnistvo na
celu sa Jovanom Risticem.
• Period namesnistva najbolje su ikoristili
radikali koji su postali vladajuca stranka
a njihov dolazak na vlast predstavljao je
I promenuspoljne politike srbije odnosno
njen zaokret od AU ka Rusiji.
• Uz njihovu potporu kralj se drzavnim
udarom 1893. god proglasio punoletnim i
preuzeo vlast.
• Naredne godine dozvolio je povratak u
zemlju svom ocu I suspendovao vazeci
ustav vrativsi na snagu ustav iz 1869.
• Namesnicki ustav nije dugo vazio jer je
krajem 19 og veka kralj zaveo licni
rezim.
21. • Nezadovoljstvo nacinom kraljevog
vladanja biloj je pojacano
njegovom zenidbom sa Dragom
Masin, bivsom dvorskom damom
njegove majke kraljice Natalije.
Iako je u narodu uzivala simpatije
draga je bila 10 godina starija od
Aleksandra a uz to I nerotkinja.
• Da bi donekle stisao
nezadovoljstvo u zemlji kralj
Aleksandar je 1901. god zemlji
podario novi ustav(OKTROJISANI)
koji je trebao da prividno ukine
kraljev apsolutizam.
• Prekinuta demokratizacija zemlje,
cesti drzvni udari inezadovoljsto
vojske doveli su do zavere protiv
kralja.
22. • Pod vodjstvom kapetana
Dragutina Dimitrijevica
Apisa 29.maja 1903. god
zaverenici su prodrli u
dvor I ubili kralja I
kraljicu. Ovim cinom
prestala je da postoji
dinastija Obrenovic po
direktnoj liniji, a na
presto dosao je Petar
Karadjordjevic,
Karadjordjev unuk